• +381 069 627 530
  • lag.fgdr@gmail.com
  • Trg Cara Lazara 1, 21300 Beočin

vinska-omotnica

30. oktobra 2016.

 

(Tekst navodimo u izvornom obliku, piše Miroslav Kuskunović)

Hrvatska je za vino iz tzv. Vinske omotnice potrošila samo 47 milijuna kuna EU novca, a mogla je u tri godine kroz tri mjere potrošiti čak 266 milijuna kuna

Na ukupno 21 natječaj koji su u protekle tri godine raspisani u sklopu Nacionalnog programa za vino u razdoblju 2014-2018 godina Hrvatska je potpuno podbacila i iskoristila manje od 18 posto novca koji je dobila na raspolaganje od EU. Tako ispada da je u tri godine izgubljeno oko 220 milijuna kuna novca koji je mogao potaknuti nove investicije, jači izvoz i obnovu vinograda.

Iako smo u tri godine imali mogućnosti iz tzv. Vinske omotnice kroz tri mjere – investicije u vinarije i marketing vina, restrukturiranje i konverziju vinograda, te promidžbu vina na tržištima trećih zemalja, potrošiti čak 266 milijuna kuna, prema podacima Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ukupno je isplaćeno tek 47,18 milijuna kuna, odnosno oko 17,7 posto novca.

Program za vino krenuo je 2014. godine, sa namjerom da se u prvoj godini kroz tri mjere potroši 11,9 milijuna eura, a potom i idućim godinama preko 10 milijuna eura, pri čemu valja naglasiti kako u ovom programu nema mogućnosti da se novci troše u više godina, odnosno prebace u drugu godinu i troše po modelu  n+2. Ono što se ne iskoristi u godini za koju su novci namijenjeni su zapravo propali novci i vraćaju su u zajedničku EU kasu.

Kroz tri mjere novce su povukla samo 79 projekta, pri čemu je najviše novca povučeno za investicije u vinarije – 26 milijuna kuna za 58 projekta. U ovoj mjeri je bilo predviđeno da se u prvi tri godine troši po 4,9 milijuna eura odnosno ukupno preko 109 milijuna kuna.

Za restrukturiranje vinograda bilo je namijenjeno godišnje 6 milijuna eura, odnosno za tri godine ukupno 89,5 milijuna kuna, a potrošeno je tek 17,2 milijuna kuna za tek 3 projekta.

Još poraznije podatak je da se za treći mjeru – promociju na tržištima izvan EU potrošilo oko 4  milijuna kuna, iako smo imali mogućnost u tri godine trošiti po milijun eura, dakle ukupno do sada 22,4 milijuna kuna. Ova mjera je možda i najmanje zahtjevna jer se kroz nju moglo izaći na tržišta svih država koje nisu članice EU te uz pomoć EU novca promovirati hrvatsko vinarstvo i potaknuti toliko važan izvoz.

Iako vinari o ovoj temi nerado govore, većina ih krivicu, naravno, prebacuje na državnu administraciju sa opravdanjem kako su procedure bile komplicirane, te da je bilo jako malo natječaja odnosno da je u potrošnji zakazao sustav, a ne oni sami. Smatraju kako ove tri mjere nisu dobro programirane i kako je potrebno napraviti reviziju te pojednostaviti natječaje kako bi se spasilo još ovo novca što je ostalo za iduće dvije godine, do kad ovaj program traje.

Sa druge strane, u institucijama neslužbeno tvrde kako je Program rađen u suradnji sa vinarima i njihovim udruga, da se provela edukacija i promocija svih mjera na teritoriju cijele države, no da sami vinari ili nemaju dovoljno kapaciteta ili su nezainteresirani za ove novce.

Nekolicina naših sugovornika ističe kako jedan veliki dio vinara slabo prati informacije i natječaje, dok ih je dosta toliko kreditno zaduženo i preinvestirano da i ne udovoljavaju uvjetima za prijavljivanje odnosno nisu u mogućnosti niti sudjelovati na natječajima.

Po starom dobrom običaju, ispada da su krivi i jedni i drugi, a novac koji nije iskorišten, a trebao je biti, potrošit će neke druge zemlje koje znaju kako ih uložiti u razvoj svog vinarstva i vinogradarstva.

 

Tekst se može naći na: http://www.agrobiz.hr/agrovijesti/propast-vinske-omotnice-u-tri-godine-hrvatska-izgubila-cak-220-milijuna-kuna-3480

 

About Post Author

Leave a Reply

All rights reserved